U smrti se sniva...

16.01.2006., ponedjeljak

Duže izbivanje i jedni od najboljih praznika

Malo duže nisam pisala jer sam imala puno posla oko škole tak da mi se nije dalo,a kad su došli praznici bila sam toliko lijena da nisam ni prstom maknula, a kamoli komp upalila...

Praznici:
1.)Dani oko Božića
Druženje s mojom divnom obitelji... =(
Pokloni i bla bla
Planiranje tuluma za Novu
2.)Nova godina
Sve je dobro prošlo iako sam ja na tulumu malo previše histerizirala... No to ćemo zaboravit
Bitno da mi nikaj nisu polomili. Ostalo pročitajte kod moje divne Moko s kojom sam tulum komentirala do 8 ujutro...
3.)Skijanje
Najdivniji dani ovih praznika... u petprošli petak uputili smo se prema Francuskoj... Nakon 14 h putovanja napokon smo stigli u La Normu... To je gotovo bajkovit grad u Alpama... Jako je mali, ali ima sve što možete poželjeti... Mjesto za izač, restoran s finim jelima, mirišljavu pekaru, dućane sa ski opremom, lijepi smještaj... ma sve...
Prvu večer spremili smo neki tulumčić i pozvali jedinu osobu koja nam se činila normalnom- Marka
Kasnije smo te večeri uočili da se skroz kužimo što se tiče glazbe..., a kasnije smo se skužili i na drugim područjima... he he --> cuganje i pljuge
Budni do 7 ujutro... Grozno buđenje u 8 i 15... odmah mi na pamet padaju Pasi i tekst pjesme: "budim se,jutro je,odljepljujem svoje okice..."
Prvi dan umiremo na skijanju...


Sljedeći dani provedeni su u ispijanju alkohola i pušenju francuskih cigareta...
Neki su se ljudi posebno opijali, ali sada nećemo navodit imena. Čak su i plesali po stolovima... he he
Pojavljuju se zanimljivi Francuzi o kojima ću imat još gro za pričat... Fascinantno je koliko su ti ljudi drugačiji od nas... Partijaju po cijele dane, piju enormno puno i puno su otvoreniji pogotovo prema curama...

A sada o jednom posebnom liku...
ADSL
Lik je toliko opičen da to nije za vjerovat... Lik se oblači kako god mu padne na pamet (ili bi bolje trebala reć svlači... --> lik se skinuo na stolu usred punog birca)
Nosi stalno neku ludu kapu punu bedževa koja je kao francuska tradicija u krugovima studenata... Uglavnom riječ je o tome da je to priznanje da je poševio puno cura...
Nosi još i neki improvizirani lančić od grudnjaka i tangi...
Vrlo čudan, ali simpatičan tip....
Nemoram ni reć da se uvaljuje kad god stigne... Pa su mu upadi čudni...

Zajebancije skijanja:
Alice i njena glava...
"this is just my finger"
"poševio sam 66 cura želiš li ti bit 67?"
"malo niže dolje"
i.t.d.

pozz ekipi sa skijanja
- 20:31 - Komentari (16) - Isprintaj - #

15.11.2005., utorak

Evo da i od mene čujete nešto o brucošijadi PMF-a…. Meni je bilo prejebeno… Prvo standardno cuganje na školskom…Masakriranje votkom…. Odlazak do Boogaloa… čudnim putovima, ali što je tu je…Sve u svemu ubrzo sam ležala na podu s Milkom, pojma nemam kako nas netko nije pregazio, ali ok… Kasnije čaga uz neku dobru muziku pojma nemam ko je to bio…. A onda nesretan slučaj… Milki odoše ligamenti… led i hlađenje Milkinog koljena… Kasnije famozna Fraktura (zahvaljujemo se na himni)… Poslije legendaran prvi red na Elvis Jacksonu… Frontmen me dva puta primio za ruku….
Suma petka navečer: sjebana usna
sjebana noga
poviše votke u mom želucu
pokoja neobjašnjiva fotka

Druga tema… moja mama… ona je totalno popizdila i počela je u 11. mj. preuređivat kuću… strašno… ja sad moram pospremat i čistit i t d. A ja to MRZIM…. Lijena sam ko crna zemlja… I to mi se jednostavno neda… I onda moja majka upotrijebi svoju najjaču taktiku: «Prije ćeš ti mene trebat nego ja tebe…» I tad ja posustanem jer znam da je to istina …. I onda crnčim u subotu nakon iscrpljujućeg petka ˛

Pozz

- 23:05 - Komentari (29) - Isprintaj - #

08.11.2005., utorak

Čude stvari...

Današnji dan je bio dosadan za poludit… Ali ja sam u školi uspjela smislit neke teme za ovaj post…
Ova tema je inspirirana vožnjom u tramvaju. Jučer kad sam se vozila iz škole u tramvaj je ušao naizgled prosječan hrvatski nezaposleni muškarac… No zapravo bio je on daleko od prosjeka. On je bio prosjak… Pokazao je putnicima papir na kojem je pisalo da moli za pomoć jer boluje od Parkinsonove bolesti i gotovo je nijem, a zbog toga ne može naći zaposlenje i živi od 400 kn socijalne pomoći koja mu nije ni približno dovoljna čak ni za lijekove.
Uvijek sam se pitala što čovjek mora doživjeti u životu da bude primoran ispružiti ruku i prositi. Koliko mora biti strašno to što ti se dogodilo da zanemariš ljudski ponos i na ulici moliš za pomoć?! Ja to na svu sreću ne mogu zamisliti…
Ja sam uvijek smatrala da se uvijek nekako možeš snaći i da prosjačenje nije dobar način da zaradiš novce sve dok jučer nisam srela tog čovjeka u tramvaju… Shvatila sam da je njemu jedini način da zaradi nešto novaca prosjačenje jer čovjek preko 50 g. i još s tako teškom bolesti čija je i posljedica polu-nijemost nema nikakve šanse da se zaposli.
Tužno sam gledala kako ga ljudi odbijaju jer smatram da je tom čovjeku prijeko potrebna pomoć ( da ne mislite da sam dvolična ja sam mu dala siću koju sam imala kod sebe)……..


A sada malo veselije teme… Danas sam u vijestima čula da su Hrvati drugi narod na svijetu po broju seksualnih odnosa u godini. Hrvati vode ljubav prosječno tri puta tjedno (oko 134 puta godišnje). Prestigli su na jedino Grci koji vode ljubav 136 puta godišnje. Razvijene zemlje svijeta zauzele su mnogo gora mjesta od nas, zapravo vodeća mjesta zauzele su zemlje s Balkana (uz izuzetak Francuza)…
Sve bi to bilo i pohvalno da 50 % ispitanika ne stupa u rizične seksualne odnose…
Dragi moji što vi mislite o tome???

- 22:30 - Komentari (6) - Isprintaj - #

03.11.2005., četvrtak

Školski dan

Danas bi bio najobičniji dosadni dan u školi, da nismo pisali diktat iz njemačkog... Prvi put kod Golje... Neki su se doslovno usrali pa su počeli učit ko manijaci riječi od dvadeset slova (npr. Automobilausstellung) mislili su da će prebrzo diktirat, ispuštat slova i.t.d. Cijeli dan smo bili u komi zbog tog,a onda je došao i taj scary 6. sat... Profa nije mogla nać diktat, a nama su živci bivali sve tanji i tanji... I profa je počela čitat... čuo se škrgut zubi.... nakraju su svi iznenađeno gledali jer je diktat ispao puno lakši nego što smo očekivali... nije bilo ni jedne teške riječi...
-----------------------------------------------------------------------------------------------------
Ovaj dio je za jednog posebnog Medu... hvala ti što si danas ostao pričati sa mnom na školskom, što si sa mnom podjelio štapiće...
Razgovarali smo o svemu i fakat je bilo zakon... hvala na tome što si me slušao i što si davao savjete...
Bio si zakon.....

pozz svima
- 23:00 - Komentari (7) - Isprintaj - #

01.11.2005., utorak

Duuuuugi vikend

Diskonnection

Ekipa se okupila u 7 kod naše omiljene školice… Milka, Moko, Maltarić, Boki i ja išli smo kupiti colu i čaše dok je Žorž kupovao domaće vinčeko. Kad je Žorž stigao s vinom zaključili smo da nam neće bit dosta 4,5 l vina pa smo kupili još 3 litre ribara. Ubrzo je najveći cuger Milka predložio da igramo štofleka. Broji se u krug i na sedam i sve brojeve koji u sebi imaju sedam i koji su djeljivi sa sedam se mora reći štoflek. Uz još jedno pravilo: kad se kaže štoflek mijenja se smjer. Ja sam ubrzo shvatila da mrzim tu igru i da sam preglupa za nju. Fulala sam pet puta za redom i eksala solo vino (koje mi je Milka podvalio). Nakon pete čaše ja sam odustala, a uključile su se Moko i Bucka. O, da Moko se napila ko guzica jer je i ona preglupa za štofleka kao i ja… Ekipa se ubrzo spremila za Tvornicu. Krenuli smo tramvajem i ubrzo smo počeli pjevati… Svi bapci su nas čudno gledali (mislim da su nas se i bojale), ali mi smo sa svakim njihovim čudnim pogledom još glasnije pjevali… Pred ulaskom u Tvornicu nismo više znali kaj bi s cugom pa su je Milka i Boki zbuksali za kasnije. Ulazak u Tvornicu. Nakon nekog vremena svi su se počeli razbacivati. Pohvala Žoržu, Milki, Bokiju i Maltariću (inače ne slušaju punk)… Morali smo paziti na Moko jer je ona bila toliko hiperaktivna i cijelo vrijeme trčala Tvornicom… Na ulasku su se dijelile besplatne tortice koje je Moko bacala po ljudima. Nakon nekog vremena ekipi se pridružio Vovk, a prije pohvaljena četvorka je otišla van cugat pa u Novi Zagreb. Na kraju su se svi umorili i ostali smo Moko, Vex, Bucka i ja. Neko smo vrijeme gledali natjecanje skejtera koje je btw bilo bezveze. Ja sam svo to vrijeme molila Moko za mali predah na tribinama, ali niš od tog jer čim bi mi sjeli ona je imala ogromnu želju za ić dalje… Na Debelom Precjedniku smo ostale Moko i ja solo. Debeli je bio razočaranje (osim farmerskog srca…) jer su imali problema s drugim gitaristom i razglasom. Na putu doma sa Franom i Saxom svratili smo u pekaru da se fino najedemo. Moko i ja smo još koji sat pričale jer je spavala kod mene, i to bi bilo to…

----------------------------------------------------------------------------------------------------

Halloween
Ekipa se okupila u 8 kod školice i kupili smo cugu za promjenu… Žena u dućanu nas već čudno gleda. Uobičajena zajebancija i naravno sada već slavni štoflek. Ja sam ovaj put povela dragog, sestričnu i ekipu s kvarta. Ostali su već standardni cugeri naših pijanki. Ovaj se put zgazila Lara. Cura se smijala ko luda… Neznam ni kak je došla doma. Milka je otišao otpratit Moranu na tramvaj, a mi smo ga čekali dok nas Kotur nije nagovorio i uvjerio da idemo jer se Milka neće pojavit. Stižemo na stanicu i čekamo tramvaj pola sata, napokon ulazimo i zove Milka i pita di smo, a ja zinula ko tegla, on je jadan došao na igralište. Na savskom izlazimo i ponovo čekamo tramvaj pol sata. Kad sam došla doma jedva sam dočekala projektiranje na krevet (zaspaa sam u roku minute)…

Jedno veliko sorry Milki

- 23:37 - Komentari (6) - Isprintaj - #

26.10.2005., srijeda

Happy family

Kao što kaže moja najdraža Moko: prije smo si jebali mater, oni nama punkersku, mi njima rapersku… A sada, sada smo svi jedna velika happy family... Nebi čovjek vjerovo, ali ovaj sam tjedan bila već tri puta na kavi sa Sexy Milkom... Nekad sam mislila da taj čovjek nije sposoban za ništa drugo osim za podjebavat druge ljude, a sada znam da je sposoban za duboke razgovore i rješavanje problema... Na tim smo kavama povjerili svašta drugima, pomogli u rješavanju problema i savjetovali jedni druge... Ovaj nam je tjedan zadatak bio nasmijati Moko... I da uspjeli smo... Bili smo u kazalištu i krepavali smo od smijeha... Sjedili smo u 14. redu, sexy Milka je valjao fore, Žoky se htio pipkat u mraku, a Štef je bio raspoložen za dodavanje dijaloga u predstavu... Inače gledali smo Murlin Murlo. To je tragedija, a nama je bila komedija prve klase...

Hvala ekipi kaj je tak... super
Hvala dečkima za griz sendviča

Na fotki smo Sexy Milka, Moko i ja
- 22:57 - Komentari (4) - Isprintaj - #

17.10.2005., ponedjeljak

Budapest

Pošto su Moko i Štef napisali sve događaje ja nemam kaj pisat... Ja mogu napisat nešto što sam ja drugačije vidla od njih... Prvo u četvrtak ja Moko i Tamara odemo na frizuru kod moje stare u salon... Moko je moja mama počupala pol kose s glave (objašnjenje:Moko se ne češlja pa... =D)... Ja sam dobila novu zuru koja mi se nije sviđala, a sad mi je zakon... Ekipa me ohrabrila... Dolazimo nas tri na trg,a ono kolaps u prometu zbg jebenog summita... Hodale smo sat vremena do doma, neki i više... Dolazim ja na igralište u pol 11, a tamo ekipa pijana.... Ja Milka i Mija odemo kupit još bombica vodke za mene. Ja opasno derem po njima, dolazi još ekipe pa počinjemo pjevat i deremo se raski pod prozorom (mislim nije drito pod prozorom)... Ulazak u bus i nastavak puta sam pijana prespavala, samo sam se budila kad smo stajali da odem popušit koju pljugu... Dolazak u Budimpeštu... ja nemrem gledat a spavala sam bar pet sati.... preskočit ću veći dio dana jer su Moko i Štef sve ostalo napisali....Meni je najzanimljivije ono iza 11... Imali smo toliko cuge, skupili so soma i nešto kuna i bilo je prejebeno... jadna Moko se ubila i nije bila za niš pa smo ju strpali u krevetac...

Ja i Štef smo bili izgnani iz moje sobe pa smo otišli spavat u njegovu... No prije toga nas je Andrea držala budnima do pol 5 i ja taman zaspim kad ekipa dolazi iz vana i Milka počne vrištat baci se na mene ,a on ima bar 80 kila, i ugrize me za vrat... No dobro... Kasnije Miji i meni Bembo nije dao spavat, pa kad se njemu počelo spavat onda smo mi njega prcale tak da nas troje nismo spavali cijelu noć... Nemoram ni pričat da sam skoro umrla a profa Kaja je trčala dva i pol sata po Budimu. Jedva sam dočekala OGROMNU kavu u McDonaldsu i povratak u bus za Zagreb... E da zahvalila bi se Milki i Štefu na super razgovorima... Zahvalila bi se 23-oje ljudi jer su cugali na izletu... Veliki pozdrav svima

Shmuey: Jesi jeo čevape???

Evo i jedna slikica na kojoj ekipa spava u mojoj sobi svi mrtvi pijani
- 21:38 - Komentari (6) - Isprintaj - #

04.10.2005., utorak

Ramones

Ramonesi su osnovani 1974. g. u New Yorku. Počeli su svirati u ožujku 1974. a tada su imali samo tri člana. Ubrzo je i menadžer Tommy počeo svirati u bendu. Svi su članovi također uzeli prezime Ramone. Orginalni članovi su: pjevač Joey, gitarist Johnny, basist Dee Dee i bubnjar Tommy. Prvi ugovor za snimanje ploče potpisali su sa Sire records 1975. Prvi album >>Ramones<< im je izašao na početku 1976. g. sa svojim eksplozivnim minimalizmom i himničkim skladbama: Blitzkrieg Bop, Now I wanna Sniff Some Glue,… Nakon nastupa u Londonu utjecali su na stvaranje londonske punk scene (te je godine nastao Clash). Početkom 1977. izdali su drugi album >>Ramones Leave Home<<, a krajem iste godine i treći >>Rocket To Russia<<.Na njima su se našli veliki hitovi poput: Sheena Is A Punk Rocker, Teenage Lobotomy, … Na staru godinu '77, tj. 31.12.'77 održali su legendarni koncert koji je snimljen i objavljen pod imenom :It's Alive At London's Rainbow Theatre. Tommy odlazi iz benda 1978. ali ostaje producent. Zamjenjuje ga Marky. S Markyem su snimili novi album >>Road To Ruin<<.Iako nije bio pohvaljen od kritičara kao prethodnici, ovaj je album bio odraz rocka 60-ih. Pojavili su se i u filmu Rock 'n' Roll Highschool. >>Subbterran Jungle<< prihvaćen je od strane kritičara, ali nakon njega se događaju promjene u bendu. Marky odlazi, a zamjenjuje ga Richie. Također Johnny i Joey imaju problema sa zdravljem. Ramonesi su snimili ukupno 18 albuma. Na tržištu se danas mogu naći i kompilacije poput >>Ramones mania<< i >>Anthology<<. Zadnji album snimljen za vrijeme turneje >>We're Outta Here<< bio je objavljen 1996. Nakon toga su Markey i Joey počeli snimati vlastiti materijal uz mogućnost ponovnog okupljanja. Smrću frontmana Joeya Ramonea 15. travnja 2001. i godinu kasnije Dee Dee Ramone, priča o Ramonesima, pionirima punk rocka, dobila je svoj kraj.

Postave Ramonesa tijekom 22 g.

1974-1978
Joey Ramone (Lead vocals)
Johnny Ramone (Guitar)
Dee Dee Ramone (Bass, vocals)
Tommy Ramone (Drums)

1978-1983
Joey Ramone (Lead vocals)
Johnny Ramone (Guitar)
Dee Dee Ramone (Bass, vocals)
Marky Ramone (Drums)

1983-1987
Joey Ramone (Lead vocals)
Johnny Ramone (Guitar)
Dee Dee Ramone (Bass, vocals)
Richie Ramone (Drums)

1987-1989
Joey Ramone (Lead vocals)
Johnny Ramone (Guitar)
Dee Dee Ramone (Bass, vocals)
Marky Ramone (Drums)

1989-1996
Joey Ramone (Lead vocals)
Johnny Ramone (Guitar)
CJ Ramone (Bass, vocals)
Marky Ramone (Drums)

P.S. Puno pozdrava ljudima iz 3.d koji moraju za sutra učit povijest...
- 21:53 - Komentari (8) - Isprintaj - #

19.09.2005., ponedjeljak

Vikend-----> =))))

Za početak duuuuuuuuuuuuga kava s najboljom frendicom... Odličan nes uz pljugu i najbolju frendicu....... ma što još hoću???Pričale smo skoro 2 sata o svemu i svačemu... Kasnije sam otišla sa frendovima iz škole i s Kenny u Mochvaru na Dead Kennedyse i drunk in public slušaonu... Meni je početak bio sjajan... par spotova od kennedysa i neke opčepoznate punk stvari... onda je usljedio dosadan srednji dio u kojem sam se uspjela posvađat s pola društva (maturanti)... tko su mi digli tlak.Kada sam se s nekima uspjela raspravit neke stvari krenuo je prejeben pogo... Zaradila sam par masnica tak da sam sad ko neka boksačica (još mi nisu prošle masnice od pada s motora sad već imam nove).No dobro izađemo mi van pripalimo pljugu i odjednom fali nam frend .... mi pretražili unutra i vani i oko Mochvare.... zovemo ga i on nas lagano odjebe:"Ja sam se otišo tegat" .... No dobro i to smo preživjeli.Kada smo se vani umirili frenda je drmnula cuga
..................
E kak se Boki nacugo.... Brijem da je rigo sve u 16.... =)
Ali zato moram pohvalit BOkija i Žorža bili su super ... toliko su se razbacivali pogali i cugali...
Ma dečki su bili zakon... =)))
Subota neočekivana... Kod frenda iz osnovnjaka smo gledali filmove...
Još nas je i tero pušit van... Ja i Jani smo se smrzli... koma =(I da gledali smo Vranu... Film je glup...
Nedjelja je bila prejadna.Cijeli dan je kiša padala bez prestanka,ležala sam u krevetui gledala tv..... navečer na standardnu kavu u Šok gdje se okupio cijeli kvart pa sam saznala neki+e nove stvari i to je to
.......
Pozz ekipo

- 22:01 - Komentari (8) - Isprintaj - #

13.09.2005., utorak

Vještice

Znate li koji je najveći zloćin protiv ženskog roda u povijesti svjeta???Nisu to uskraćivanje prava glasa,uskraćivanje obrazovanja,dogovoreni brakovi,... Ništa nije ravno dugom i iscrpnom neuračunljivom.... lovu na vještice....Najvjerojatnije, u 15., 16. i 17. st. u Europi je osuđeno i spaljeno oko 500 000 vještica. Njihovi zločini su bili: savez sa Sotonom, let na metli u daleke krajeve, nezakonita okupljanja na Sabat *1, obožavanje i ljubav prema Sotoni, seksualni odnos s inkubima (muški vragovi s ledenim penisom) seksualni odnos sa sukubima (ženski vragovi). Na to se nadovezuju i ovozemaljske tužbe: ubijena susjedova krava, zazivanje nevremena, krađa i jedenje novorođenčadi. Cijeli bizarni kompleks saveza s vragom, let na metli na Sabat, itd. smatra se izmišljotinom, ne zbog spaljivanja vještica, već zbog onih koji su ih spaljivali.
Nevolja sa "priznanjima" je u tome što su dobiveni mučenjem. "Vještice" su uglavnom bile mučene sve dok nisu priznale da su "sklopile" savez sa vragom i letjele na Sabat. Mučenje se produživalo sve dok vještice nisu imenovale druge prisutne na Sabat.Tako su osobe osuđene na vještičarstvo mogle birati da li će otići na kladu jednom zauvijek ili će biti vraćene u mučionicu.
Kao nagrade su mogle birati da li će prvo biti zadavljene od krvnika, a tek potom zapaljene.
Lovci na vještice su koristili čavle sa zagrijanim šiljcima, cipele iznutra postavljene čavlima, zavoj sa iglama, užareno željezo, izgladnjivanje, nesanicu...
Kritičar lova na vještice piše da bi dao sve na svijetu da zaboravi što je vidio u sobi za mučenje; "Vidio sam rastrgane udovice, očne jabučice iskopane iz očne šupljine, stopala otkinuta od noge, mišići istrgani sa zglobova, izvađene kosti, dubinske vene otečene, površinske vene potonule u dubinu, vidio sam kako je žrtva podizana i spuštana da padne sa glavom nadolje. Vidio sam kako ih egzekutor bičuje, udara palicama, steže kliještama, opterećuje utezima, bode iglama, zateže užad, baca sumpor, zalijeva naftom i prži ih na baklji..."
Povijest za isti slučaj koristi istu formulu za navodno "slobodnu volju" i iznuđeno priznanje.
Svako društvo na svijetu ima neki oblik vjerovanja u vještice. Ali europsko vještičje ludilo je bilo najbrutalnije, najduže i dalo je najviše žrtvi.
I onda je Europa bila meka civilizacije... He he ;P
- 22:18 - Komentari (9) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>